Kemijski sastav staklenih vlakana

Kemijski sastav staklenih vlakana je uglavnom silika, trioksid bora, kalcijev oksid, aluminijev oksid itd., Koji igraju odlučujuću ulogu u svojstvima i procesu proizvodnje staklenih vlakana. Staklo na bazi silicijevog dioksida naziva se silikatno staklo, a boratno staklo na bazi diboronskog trioksida. Alkalni oksidi kao što su natrijev cijanid i kalijev oksid su tok oksidi. Može smanjiti temperaturu taljenja i viskoznost stakla, tako da se mjehurići u staklu mogu lako eliminirati. Uglavnom razbija stakleni okvir i otpušta strukturu kako bi se postigla svrha fluksiranja. Stoga će se u skladu s tim smanjiti sadržaj natrijevog oksida i kalijevog cijanida, čvrstoća, električna izolacija i kemijska stabilnost staklenih vlakana. Dodavanje kalcijevog oksida, aluminijevog oksida itd., Može biti dio staklene mreže pod određenim uvjetima i poboljšati određena svojstva i procesne performanse stakla; zamjena silicijevog dioksida kalcijevim oksidom može smanjiti temperaturu izvlačenja; dodavanje aluminijevog oksida može smanjiti temperaturu crtanja. Poboljšajte otpornost na vodu. Ukratko, formulacija kemijskog sastava staklenih vlakana mora zadovoljiti zahtjeve fizikalnih i kemijskih svojstava staklenih vlakana i imati dobru kemijsku stabilnost; s druge strane, mora zadovoljiti zahtjeve proizvodnog procesa, kao što su prikladna temperatura oblikovanja, brzina stvrdnjavanja i raspon viskoznosti.