Staklena vlakna su materijal za ojačavanje lakih rudarskih ploča, što je temeljno jamstvo čvrstoće i žilavosti. Trenutačno proizvodna linija lakih rudarskih ploča općenito koristi dvije tehnologije, rezanje pređe ili kratki filc.
Trošak rezanja pređe je nizak, a proizvodnja se može fleksibilno prilagoditi.
Nedostatak mu je što je zbog procesa proizvodnje udio staklenih vlakana u ploči nizak i iznosi samo 22%, pa je čvrstoća ploče slaba, a ploča je krta i lako se lomi. Lako je puknuti prilikom savijanja i pričvršćivanja, što može dovesti do curenja vode.
Trošak kratkog filca je veći, ali sadržaj staklenih vlakana u ploči može biti relativno visok, općenito veći od 30%, tako da su čvrstoća i žilavost ploče vrlo dobre i neće puknuti tijekom procesa rukovanja i drijemanje.
U proizvodnji filca, proizvodi veće debljine bit će dva ili čak tri komada filca zajedno kako bi se postigla debljina ploče i zahtjevi za sadržajem staklenih vlakana. Kupci bi mogli brinuti o slojevitosti, ali ta je briga nepotrebna.
Ista se metoda koristi u automobilskoj i zrakoplovnoj industriji za postizanje najveće čvrstoće. Proveli smo sličan eksperiment: upotrijebili smo 60 slojeva listova od 600 g/m² da napravimo proizvod debljine 80 cm i izrezali smo ga duž smjera debljine za ispitivanje čvrstoće. Nije bilo razlike između njega i normalno proizvedene ploče.
Osim toga, zbog visokog sadržaja smole u pločama proizvedenim postupkom rezanja pređe, protok smole tijekom proizvodnje uzrokovat će da ploče budu tanje na visokim točkama, što će rezultirati nejednakom debljinom poprečnog presjeka, a tanki dijelovi su posebno osjetljivi na oštećenje.
U isto vrijeme, kutni lukovi ploče su relativno veliki, što se prilično razlikuje od oblika čelične ploče, a preklapanje s čeličnom pločom nije dobro.

